Leksikon: Opravili!

bome

“Bome” jednom rječju potvrđuje neki iskaz kao valjan i istinit, pa se često upotrebljava u logici i u torokanju. Na primjer:

A: Alaj nam se komšinica utegnilaaaa. Vid je!
B: Juče je došla “sa frizure” u pola devet naveče.
Zaključak: Ima švalera!
Potvrda: Bome!

“Bome” naizgled zamjenjuje subjekt u nekim iskazima. Na primjer: “Bome je zaladilo.” No to je varka, jer etimologijski, “bome” je skraćeni oblik od “bog me…” i oslanja se na Starozavjetni koncept “gnjevnog boga” koji nije trpio ničija sranja nego je sve nesuglasice između svojih kategoričkih stavova i ostatka kosmosa rješavao ugrubo usmjerenim munjama, potopima, boleštinama ili čudnim padalinama. Ponekad i prstom. Stoga, iskaz “Bome je friško jutros!” u punom bi obliku mogao zvučati ovako: “Bog me spalio munjom, utopio potopom, strefio boleštinom i/ili zasuo čudnim padalinama ukoliko nije istina da je friško jutros.” Govornica bi tada malo zastala, kao da očekuje kataklizmu… Starozavjetni Bog bi tada mogao odgovoriti potvrdno (na primjer: “Pa, bome je fino zaladilo!”) ili negativno (na primjer: “Aaargh! Zaladilo?! A? Sašti vidit šta je to kad zaladi! Eto ti sad!”) i potom bi zasuo cijelo područje ledom, snijegom i munjama. Iako se u literaturi i navode slučajevi kada je Bog reagirao burno na nečija pretjerivanja, danas je mnogo vjerojatnije da će se Bog obratiti riječima: “Pa, de meti pršnjak onda!”, ukoliko se uopće stigne obratiti.

Pošto se koristi kao osigurač istinitosti i valjanosti, ovaj prilog je ćudoredni ekvivalent fraze “Jebešmisve!”

Aj ti reci...