Leksikon: Opravili!

buđovan

Buđovan po svemu sudeći spontano nastaje u uvjetima društvene apatije i društvene šutnje. Živuća je antiteza meritokraciji i kontraindikacija je svakog modernog društvenog poretka. Buđovan veže kravatu samo kako bi ga podsjetila na lanac s kojeg se otrgao. Piše s jakim akcentom, ima ozbiljnih poteškoća s formularima, ne govori jezike (iako je siguran u suprotno). Neki buđovani nose uštirkane bijele košulje, kravate i odijela koji se presijavaju kao sedef. Iz njih hlapi skupocjeni parfem, ali svejedno kao da zaudaraju kaljavo po šajskanalima svinjskih farmi koje su “podigli” po kojekakvim provincijama.

Buđovan jest jedino tijekom nogometnih utakmica, a u međuvremenu on nije. To jest, hibernira zaštićen mimikrijom postojanja. Jer, on sanja san.

Taj san je montiran u izuzetno kratkim rezovima. Bez dijaloga. Samo gromoglasni huk podivljalih, ekstatičnih stadiona. Taj san prikazuje put slave trećeligaškog nogometnog kluba “NK Priborac”. San neizostavno započinje potpisivanjem sudbonosnog ugovora kojim buđovan postaje vlasnikom “NK Priborac”. To popodne, uz njegovo vrsno vodstvo i režim pospoštednih treninga, “NK Priborac” je dokusurio sve trećeligaše regije. Do utorka, nogometni holokaust među drugoligašima pa potom u jedno poslijepodne slijede porazi svih prvoligaških timova u državi i svim republikama bivše države, uopće.

U kratkom, ali nadrealnom rezu, Zdravko Mamić mu odaje poklonstvo i na koljenima predaje katanu s divno ugraviranom nogometnom loptom. Kerum, rasplakan i obrijan do glave, razgolićuje grudi na kojima friška, još suzna od igle, tetovaža ispisuje NK Priborac. Odjednom, ova velebna audijencija prekinuta je kao kung-fu oštrim zoomom na momke metajugoslavenske nogometne reprezentacije na vratima. Spremni za derby: Bobek, Prosinečki, Džajić, Piksi, Lanza, Hase, i ostali majstori. U desno uho šapće mu Mladen Delić: Prihvati!

Trenutak šutnje. Buđovan razodijeva svilenkasto odijelo, ispod kojega blista nogometni dres Priborca. Desetka! Priključuje se svojim dečkima i odrađuje najtežu, zadnju pobjedu koja vrijedi. Poraz ostalih reprezentacija svijeta je formalnost.

Rez.

Buđovan i njegovi dečki naručuju planinski masiv ćevapa u krčmi NK Priborac. Ćevapi odišu lukom, donose ih gole prsate manekenke, one odišu mladošću. Buđovan se impresira i interesira, dodiruje ih, potom ćevape, pa potom njih. Svakim dodirom kroz krčmu umjesto smijeha djevojaka zazvoni poznati mu motiv. Dodir – zvono, dodir – zvono … Zvono, zvono, zvono… Mobitel! A jebote… Ustajanje.

Samo jedan komentar na buđovan

Aj ti reci...