Leksikon: Opravili!

đeram

Genetički usađeno kolektivno polusjećanje na metaforu koja predstavlja sve ono što Slavoncu doista puno znači. Lokacija đerma je poznata baš svakom stanovniku sela, a potpuno nepoznata bilo kome izvan njega.

Kad u pjesmi “Već odavno spremam svog mrkova” Zvonko Bogdan prepoznatljivim staccatom ispjeva: “e-ne-ma više staaa-rog, čar-da-ka-ni đeeerma, ni-deb-elog laaada od…” svakom normalnom muškarcu rasprsne knedla u grlu, suze zakipe u očima, duša vrišti i jeca… Nema ga! Nema ga više! Đeram! I njega su srušili. Ništarije! O bože! Đeram! Tek sad znam koliko sam ga volio… Iz transa se budi kad Zvonko kaže da neće više ići na tu stranu. Jer ipak je muško, a ne miško, i trpi ponosno dalje. I doista, vrlo brzo Zvonko nudi win-win scenario koji će osigurati da si muškarac ne naruši ugled pred svetom. Ili će s tugom okrenuti glavu (i stoički istrpiti bol) ili će se napiti (uvijek prihvatljiva alternativa). Pa kad se već pije… No, pjesma ponavlja destrukciju đerma još jedared pa baja uskovitlanih emocija zahvaća flašu vina i pjeva svim srcem. Odluka je čvrsta, vrijeme je naždrokavanju! Traži se sljedeća pjesma pjevanjem na glas. “Doneste mi rujna viiinaaaaa, oću priče da se setim…”.

 

Aj ti reci...