- Ajteajte!
– uiio uam uie-lo ua eko wa –ai-em

Gazda gosta vidi kroz staklo, ali nešto slabo ga čuje kroz zatvorena vrata.

- A? Štaskazo?
– Reko, vidio sam da gori svjetlo pa, reko, da naiđem…
– Ajde, sjedi! Jesi za šta?

Eksperimentalno, pokušali smo namjerno proizvesti predmet (letvicu) čija se duljina ne bi mogla izraziti u cjelobrojnom iznosu colova ili polovinama cola. Svaki pokušaj završio je neuspješno! Baš kada smo mislili da smo napokon napravili nešto što bi dokazalo kako nisu sve veličine kompatibilne sa colnom skalom, dali bi taj predmet majstoru na izmjeru i rezultat je uvijek bio jasan. Predmet podliježe colnom zakonu i colnoj skali! Bez iznimke! Letvice bi bile izmjerene u cjelobrojnim ili polovinama cola (pola cola ili češće rečeno: komapet)

Teoretski, neke od aspekata colnog zakona možemo izvesti koreliranjem energetskih frekvencija titranja superniti naštimanih na A1 (440Hz), sa uvidima iz suvremene kristalografije i feng shuija. Nažalost, ovaj model za sada podržava samo iznose koji odgovaraju iznosima cola u prim-brojevima.

Za eksperimentalnu provjeru, naručili smo termin na LHC čestičnom ubrživaču. Tom prilikom, kanimo Schroedingerovu mačku ubrzati do brzine bliske brzini svjetlosti. Einsteinova teorija relativnosti (ako još uvijek bude vrijedila kada dobijemo termin) kaže kako će masa mačke rasti, a njena dužina će se sažimati. Mi računamo na ovaj efekt, jer ukoliko se sveukupna dužina mačke doista smanjuje, ona će se morati smanjivati po colnom zakonu, tojest u iteracijama od pola cola. Kako je poznato, dužina Schroedingerove mačke iznosi točno 25koma5 cola (nije to baš velki mačor, mi tu po avlijama imamo i većih!) i da li će se ovaj mačor smanjivati linearno ili po nekom, zasada nepoznatom algoritmu ili nepoznatoj funkciji, ne znamo. Kako nismo mogli osigurati financije za finiji brzinomjer, dosjetili smo se iskoristiti onaj drugi simptom ubrzavanja, a to je porast mase. Stoga, skupa s mačkom u LHC stavljamo i vagu. Da smo mačku pošteno ubrzali znat ćemo kada vaga pokaže “beskonačno kila žive vage”.

Teta Ljubica nas je zamolila još da “pa kad već ubrzavamo mačku do brzine svjetlosti” ako bi mogli usput provjeriti da li mačje oči još uvijek svijetle pri toj brzini. Rekla je: “Pomak odsjaja će garantirano biti prema plavom dok ju ubrzavamo, al poslije?”

Teta Ljubica sumnja da će mačka, kada jednom dostigne 99,9999% brzine svjetlosti vidjeti svjetlucanje čestica na horizontu događaja, pomisliti da se radi o miševima, te će skočiti da ih polovi. Jednom kada skoči, postati će brža od brzine svjetlosti i zaći u hipersvemir. Zalaskom u hipersvemir, razmišlja teta Ljubica, mačka bi se mogla namjerno podijeliti u paralelne kvantne nivoe, kako bi bila uspješnija u lovu. Mačka koja nam se vrati (na to da se mačke uvijek vraćaju barem uvijek možemo računati) bit će jedna od mačaka koje su se podijelile na kvantne nivoe, ali koja točno, to vjerojatno nećemo moći provjeriti (osim ako se Hawkingova stara tvrdnja da informacija ostaje ne pokaže točnom!). Isto tako, postoji mogućnost da mačka koja nam se vrati zapravo potječe iz neke druge kvantne zbilje. Zbilje u kojoj smo isto tako htjeli vidjeti da li colni zakon vrijedi univerzalno.