Leksikon: Opravili!

Operacija “Dichtung”

U očajničkom pokušaju da onemoguće ili barem uspore nezaustavljivo napredovanje jedinica NOVJ pod komandom štaba XII. Slavonske udarne divizije, njemačke okupacijske snage su januara 1945. izdale opću zapovjed: ” …pri povlačenju onemogućiti svaku mogućnost napredovanja terorističkih bandita uništavanjem svih prometnica, poglavito mostova…” Miniranje je trajalo nešto više od 3 mjeseca, a pedantni neprijatelj utrošio je pritom preko 4000 tona eksplozivnih sredstava i uništivši 68753 ćuprija širom Slavonije. Zbog jakih sigurnosnih mjera prilikom izvršavanja ove operacije (po DIN-u za miniranje 1928/A) lokalno stanovništvo i partizani su unaprijed iscrpno obaviješteni o rasporedu miniranja te su zamoljeni su da se ne približavaju eksplozijama i da ne diraju postavljena eksplozivna sredstva. Ovo upozorenje je efektivno onemogućilo naše oslobodilačke snage u napredovanju pri oslobađanju Slavonije i Zapadnog Srijema, te su vojnici pušteni kućama i zamoljeni da se vrate u odrede negdje krajem aprila, jer će dotad Švabe valjda biti gotovi sa miniranjem.

Već u zoru 1. aprila 1945. bez prethodnog upozorenja, general-lojtnant Walter Stettner šalje SMS sljedećeg sadržaja Petru Drapšinu (poznatiji kao Petar Ilić – Španac), komadantu 12. Slavonske: “Guten Morgen, Petar, mi već gotovi STOP Nastavite napredovati bitte STOP Imamo zakazanu kapitulaciju krajem mjeseca STOP sumnjam da ćemo stići na vrijeme STOP Ispričavamo se za neugodnosti.” Ova poruka ne uznemiruje Španca te on, sluteći kako se radi o prvoaprilskoj šali, promptno odgovara: “A mi već pred Salzburgom STOP”. Odgovor Stettnera je jasan: “Nicht ein Witz STOP”. Španac naslućuje opasnost koja se nadvila nad divizijom, neprijateljska ofenziva samo što nije započela!

Ustajući iz kreveta Španac utvrđuje brojčano stanje Divizije i budi ih. Ono iznosi 4 vojnika. Iznosilo bi ono i 5, ali tog jutra Španac osobno je bio nekako neubrojiv. Lukavim potezom komandant Španac nadmudruje neprijatelja te strateškom i administrativnom odlukom svu četvoricu unapređuje u čin brigade. Tako su osnovane: Udarna brigada “Kosta Nađ”, čehoslovačka brigada “Jan Žiška”, Omladinska brigada “Joža Vlahović” te logistička četa “ova što nam donosi šunku”. Nakon nekoliko salvi aperitiva, istog popodneva osjećaju kako im se pridružuje i diverzantska četa “Pokojni Uroš Popara”. Brigade se prebacuju na slobodni teritorij na adresi 12. Slavonske udarne divizije, Osijek.

Za to vrijeme, njemačka grupa armija E, očekuje jedinice NOVJ, pa da krenu kući. No 12. Udarne nema pa nema. O psihološkom stanju okupatora toga dana, svjedoči i kratka komunikacija koju lojtnant Josef Bross-Schlosser upućuje general-lojtnantu Stettneru. “Da im se nije nešto dogodilo?”

U nastavku koji slijedi: Nedužno lokalno stanovništvo odsječeno od sokaka, čekalo je satima na hrabre inžinjerce 12. Udarne divizije.

Aj ti reci...