Leksikon: Opravili!

sjedenje na ‘ladnom

U proletu od špajza do kuhinje, dovoljno brzom da donese sitnu papriku, a da luk na šporetu za to vrijeme ne zagori, baka će baciti pogled u dnevnu i ustuknut će.

Postoji prizor igrom zanesene unučadi. U tom prizoru, unučad divnom maštom i najobičniji pod, na kojemu upravo sjede, pretvaraju u imaginarnim sadržajem i onomatopejama ispunjen “ocean”, “kuću” ili “bojno polje”. Taj prizor, to je prizor apsolutne strave koji baki ne daje zaspati. Kojiput, kao sad, ovaj prizor je surova i gorka stvarnost.

Štogod baka u tom trenutku radila, prestat će. “beš i luk i sitnu papriku… kad sjede na ‘ladnom!” — i odnekud izvlači debelu tkaninu, dedinu najbolju vestu, jastuk sa kauča ili deku, podiže zanesenu unučad u zrak, pa joj podmeće pod guzicu spomenutu podlogu. Dok smetena unučad, sada potpuno devastirane imaginarne scenografije, a nesposobna poloviti konce novog realiteta, prazno zjale u tepih koji je do prije nekoliko trenutaka bio krajolik na Marsu, baka već miješa luk koji je “malo uvatio”, zadovoljna kako je još jednom dječici spasila zdravlje, a tako i život.

Aj ti reci...