Leksikon: Opravili!

šleparoš
  1. Tradicionalno, šleparoš je neslužbena titula vođe ili člana posade šlepa. Šleparoš je najbliže što Dunav može ponuditi u prilog stereotipu romantičnog, okorjelog putnika. Slovili su kao ljudi koji su znali svaku fintu i zavoj Dunava na svim jezicima srednje Europe. Znali su sve misterije, drame i priče Dunava. Vidjeli svakakve gradove i u njima svakakve zabave i na njima svakakve dame i sa njima svakakva jutra, a bogami i svakakve doktore. Spavali su zanemarivo malo. Bili su otporni na sunce, vlagu, boleštine i komarce. Iščitavali su vremensku prognozu iz treperenja lišća i frčki na oblačcima.
    Usavršavanjem sredstava plovidbe Dunavom, regionalna romantika je postala neisplativa i šleparoša je sve manje pa se ova riječ sve manje, a skoro i nikako koristi. Kako riječ ne bi stajala bezveze neiskorištena, poslužila je u drugom smislu. Reinkarnirana riječ šleparoš nema više nikakve veze s posadama tih romantičnih plovila nego sa samim plovilom. Šlep je teglenica, plovilo bez pogona koje se mora vući.

  2. Šleparoš je naziv za osobu ili grupu (cijela obitelj, grad, regija pa čak i cijela država) koja ničime ne doprinosi blagodatima društva, ali se njima izdašno okorištava. Šleparoš je podvrsta ekonomskog solipsista koji gleda na svijet oko sebe više kao na komšijin vrt iz kojega krišom kraducka kruške, umjesto kao na realni kontekst u kojemu živi i kojega je dio. Dok pristojni član društva razmišlja: što moram učiniti kako bih dobio… Šleparoš će u istoj situaciju primijeniti inverznu paradigmu: što ne moram učiniti kako bih dobio… Zbog tog pristupa, šleparoš je oduvijek bio bauk održivosti svake socijalne institucije koja ne zna ili ne smije povući crtu između ovo dvoje.
    Rasprostranjenost i upornost šleparoša toliko opterećuje društvo da je ovaj fenomen, uz buđovaneugursuze, kažu, dokusurio cijele države i društvene sustave. Ukoliko jedno društvo predočimo kao planinara ili planinarku, kao nekoga tko ulaže dosta planiranja i truda da dostigne dalje i više, tada doprinos šleparoša društvu možemo zamisliti u toj metafori kao dvadeset i osam neplaniranih i neželjenih kilograma kamena u ruksaku tog planinara.
    Šleparoš ne cilja na viši položaj ni status, već na zadovoljenje svakodnevnih potreba. Ulaže besmisleno velik trud da izvuče korist okolo kere pa na mala vrata iz kojekakvih zdravstvenih, zakonskih, donacijskih, humanitarnih, mirovinskih i ostalih sustava i u tome pronalazi čudesan autoerotičan ponos izražen kroz orgazmičko: -A jesu budale! Al’ sam i’ skajlo! Da vidim ko će mi šta reć!
    Ovaj problem je iznenađujuće slabo obrađen u društveno‐znanstvenim, ekonomskim i psihološkim prepucavanjima. Kao da je Freud onomad imao što za reći na tu temu, ali njega ne smijemo uzeti zaozbiljno (s obzirom na njegovu vrlo uspješnu šleparošku karijeru).

Samo jedan komentar na šleparoš

Kad ono...