Leksikon: Opravili!

Za osam dana

Široko se prihvaća kako jedan tjedan ima sedam dana i da se tih sedam dana ciklički ponavljaju već neko vrijeme. Možda ste već upoznati sa time, no ponovimo taj ciklus zbog jasnoće. Dakle: ponedjeljak, utorak, srijeda, četvrtak, petak, subota, nedjelja. Sveukupno  sedam dana.
To znači, mi možemo računati sa izvjesnošću da, ukoliko ovog tjedna srijedi slijedi četvrtak, slična situacija će se ponoviti i sljedećeg tjedna. To jest, srijedi će po svoj prilici slijediti četvrtak. To je izvanredno praktičan slijed i mnemotehnika. Naime, usvajanjem i pamćenjem ovog slijeda mi smo sposobni, ukoliko znamo ime dana koji nam služi kao referenca, bez ikakvih kalendara ili ostalih pomagala odgonetnuti sa iznimnom sigurnošću ime bilo kojeg dana koji je tom danu slijedio ili će slijediti. Zamislite samo, neki su sposobni ovako odgonetnuti i imena dana koji su po tjedan-dva slijedili zadanom danu. Nedvojbeno fascinantna sposobnost! No, postoje ljudi koji unatoč ovoj širokoprihvaćenoj, pa usudili bi se reći, istini, smatraju kako tjedni ciklus ima osam dana pa, ukoliko je danas ponedjeljak, referiraju na sljedeći ponedjeljak sa izrazom za osam dana.

Evo zašto.

U kasnim osamdesetima, zbog devalvacije dinara i uočene osjetljivosti na inflaciju, tadašnji SIV ekperimentirao sa idejom osmodnevnog tjedna. Osmodnevnim radim tjednom učinak tjedne inflacije bi bio srezan za sedminu. Istovremeno, tjedni radni proizvod bi se povećao za 20%, a plaće bi ostale iste. Također, osmi dan bi napaćenoj birokraciji dao nasušno potreban dan odmora, kako bi oni u ponedjeljak okrijepljeni prionuli na prebacivanje norme. E sad…

U svibnju 1988., posebno povjerenstvo SIVa odlučilo je pripremu i izradu ovog projekta povjeriti Institutu za dijalektički materijalizam pri Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Ovaj Institut je odabran upravozbog posebnog iskustva u strogom kontroliranju vlastite efikasnosti, što je dovelo do vrlo stabilnog, okoštanog sustava unutar Fakulteta. Revni dijalektičaromaterijalisti su ovaj zadatak preuzeli zdušno, ali uz oprez. Kako se radi o vrlo opasnom materijalu koji sugerira podizanje efikasnosti cijele države, postojao je i teoretski i stvaran rizik da bi proturječja nastala ovakvim podizanjem efikasnosti ozbiljno ugrozila stabilnost iste. Dijalektički materijalizam nije dječja igra! Kao predostrožnost, savjet Instituta odlučio je prionuti na projekt odmah nakon ljetnih ispitnih rokova, kada će biti manje studenata na Fakultetu. U ljeto te godine, savjet je održan telefonski, iz gradova uz more, pa je odlučeno kako je možda ipak bolje početi sa projektom odmah nakon jesenskih ispitnih rokova. Naime tada će biti više studenata, a studenti bi zapravo, svojom neefikasnošću djelovali kao inertni medij i tako sprječili katastrofalne posljedice, ukoliko nešto i krene po zlu.

U jedanestom mjesecu te godine, SIV je poslao službenu depešu: Di je naš projekt? Mentalne pripreme stručnjaka Instituta bile su već u punom zamahu. Već nekoliko mjeseci oni su bili u mentatskom stanju induciranog zaborava kako bi vlastitu efikasnost sveli do apsolutne nule i tako dodatno smanjili mogućnost nestabilnosti.

Iduće godine, u veljači 1989., odmah nakon dosta dobre sezone skijanja, SIV je poslao depešu: Oće bit nešto od projekta? Institut na ovu depešu nije odgovorio. Ili, boljereći, odgovoreno je zaturanjem dopisa u neku od ladica. Jasan znak da su pripreme u završnom stupnju i da je apsolutna neefikasnost Instituta gotovo pa postignuta. Ne shvativši ovu situaciju na odgovarajući način, prethodno se ne posavjetavši sa Institutom, u ožujku iste godine SIV je uputio direktivu Sveučilištu u Zagrebu da se Institut za dijalektički materijalizam pri Filozofskom fakultetu u Zagrebu ima odmah povećati proračunom, ljudstvom i prostorom.

Nastupio je kaos. Povećanjem Instituta, brižljivo pripremana atmosfera neefikasnosti je potpuno narušena. Štoviše, efikasnost Instituta je izvanredno brzo povećana do vrhunca, što je pokrenulo kaskadu efikasnih postupaka unutar Instituta i neminovno zacrtalo njegovu propast. Sve se odvilo prebrzo. Ideje povećanja efikasnosti povećavanjem tjedna nesretno su reagirale sa povećanjem Instituta, te je Institut implodirao tako strahovito da se na tom mjestu i dan-danas nalazi Filozofski fakultet. Lako ga je vidjeti ukoliko skrenete sa Vukovarske pa prošetate preko Čazmanske niz ulicu Ivana Lučića.

Prilikom implozije, ideja osmodnevnog tjedna je nesrećom pobjegla iz Instituta za dijalektički materijalizam pri Filozofskom fakultetu u Zagrebu i ozračila neke ljude…

Za one koji žele znati više (a pri tome koristiti manje dana)

Mi smo uvjereni kako sljedeći ponedjeljak ipak dolazi za samo sedam dana. Ukoliko vas zanima otkud nam hrabrost za to, evo zgodnog izvoda koji, za dodatnu sigurnost, koristi dvije metode. Jedna se oslanja na uvriježeni sedmodnevni ciklus dana (ponedjeljak, utorak, srijeda…) a druga je numerička, cjelobrojnim brojanjem. Obje metode sugeriraju kako sljedeći ponedjeljak dolazi za sedam dana, a ne za osam dana.

Zamislimo kako je danas – ponedjeljak, prvi siječnja. Ime mjeseca nije bitno, pa ga možemo zanemariti. Dakle, danas je ponedjeljak, prvi. Koristeći naučeni slijed, zaključujemo – sutra će biti utorak, drugi. Između ponedjeljka i utorka je samo jedan stupanj. Jednako tako, oštrom oku neće promaći ni činjenica da je kalendarski dan povećan za jedan stupanj. Tojest, brojka se promijenila sa 1 na 2. Taj relativni pomak je bitan. Kolokvijalno ga nazivamo – za jedan dan. Nastavimo odvažno…
Prekosutra će biti srijeda, treći. Srijeda nam dolazi za dva dana. Ako ste se napili za novu godinu, sad već vidite svjetlo na kraju tunela, a i diareja popušta.
Naksutra, za tri dana je četvrtak, četvrti. Potom, za četiri dana stiže petak, peti. Pa onda vikend: subota, šesti, za pet dana… pa nedjelja, sedmi, za šest dana.
Sada obratite posebnu pažnju: nakon nedjelje stiže nam ponedjeljak, osmi. Za sedam dana! Za posebno radoznale, napomenimo, za osam dana bit će utorak, deveti.

Kako je to moguće, pitaju se možda neki? Možda smo i mi ovdje zaraženi nekom recentnijom deflativnom idejom koja nas onemogućuje percipirati taj osmi dan u tjednu? (Načuli smo kako neki okultni krugovi spominju mistične dane s nazivima poput: Predponedjeljak, Međutak i Poštotak?) Ako je to doista tako, molimo vas neka netko potvrdi jer ovo unosi nemir u naša srca, kalendare i organizaciju.

Što se događa kada referiramo dan koji dolazi za dva ili tri tjedna? Da li se ovi dodatni dani tada akumuliraju, pa za ponedjeljak koji dolazi nakon dva tjedna referiramo kao za šesnaest dana ili je dodatni dan konstanta pa se kaže za petnaest dana. Naše skromno mišljenje je da se ipak kaže skromno za četrnaest dana. A što ako smo se dogovorili naći sa nekim dragim za dva tjedna? A ta osoba je osmodanac a mi sedmodanci. U tom slučaju bi dreždili dva dana bezveze i tko zna što bi sve pomislili. Pomagajte.

Aj ti reci...