Jedan je korijen cijele priče, a priča podrazumijeva gradaciju:
- pizditi — zaista trpno stanje frustracije
- dopizditi — izvor nezadovoljstva je lijepo identificiran i karakteriziran i približava se onoj granici između tolerancije i nepodnošljivosti
- napizditi — izazvati stanje prethodno raspižđenosti
- raspizditi — frustracija evidentirana fiziološkim promjenama raspižđenoga
- opizditi — udariti jednom izvor frustracije, obično ono što se dogodi kada se gorespomenuta granica prijeđe
- ispizditi — temeljito svršeni prijašnji glagol
- zapizditi — brzo se udaljiti od tu i sada.
Ima toga još, recimo spiziditi. Znači spiskati, jednostavno rečeno. A može se reći i spičkati.
Primjerice: “Znaš onog …! Dobio na lotu i sve spizdio u tri dana!”
Nešto i o “korijenu”. Nekada davno znao sam čuti:
“Ča pizdiš kad nisi iz Splita!”
Zašto su baš Split i Splićani u izreci, e to ne bih znao.