Riječ koja univerzalno negira vrijednost. Omiljena je bakama i dedama kada žele izraziti fokusiranu kritiku bivanja u cijelosti, ali i u pojedinostima, od 1969-te naovamo.  I ne samo to, ova riječ ujedno izvanredno dobro opisuje bilo koja/sva nastojanja, snove, nade, napore i intimne, te društvene vrijednosti mladih sada i od sada.

Primjeri:

• -Ma, on studira nešto neke kompjutere, ma makaršta.
• -Internet? Makaršta!
• -Ta njegova ženskica.… Makaršta.
• -Deda, vidi, fotografije s Marsa! Deda: ‑Makaršta…

Interesantno je možda i osvrnuti se na misaonog demona kojeg ova riječ pušta da divlja. Ova riječ je jezični perpetuum mobile u začaranom krugu stvaranja i razaranja postojanja. Poput čestice vječno zakočene na “horizontu događaja”. Makaršta konstantno indicira mogućnosti postojanja neke vrijednosti (makar-) i subsekventno je razara i uništava upitnom rječicom -šta. Kao da makar nije ni postojalo. Dakle, ako bismo tražili antitezu promišljanju bitka i bivanja, olako bismo se složili da “ono nepostojeće” ili “ono što nije” opisuje jedan takav koncept relativno dobro. Relativno “onome što jest”. To jest, lako bismo se složili s takvom dihotomijom samo ako nismo upoznati s “makaršta” — jer ova riječ nije mekušasti i ustajali koncept ne-bivanja, a ne! Ova riječ dijeli s nulom sve što znate, ona stoji između bivanja i nebivanja i ubija boga u oboma.

• primjer: Sendvič!? Šta jedeš to makaršta!