Tiha misa služi se jedan na jedan i predstavlja nezamjenjivu lepezu ugođaja pri konzumaciji društvenog života kada isti prostor dijelite s nekime s kime u tim trenucima baš i niste voljni ili u mogućnosti izgladiti razmirice. Ovaj mikrosociološki fenomen zove se još i ima slike, nema tona.
Tiha misa je klasični primjerer pasivne agresije koja se usmjerava prema nekome tko je narušio nepisana pravila npr. obiteljskog života. Susrece se sredinama koje se temelje na patrijarhalnim obrascima u kojima se smjenjuju uloge žrtve i zlostavljača. Tiha misa nije svojstvena samo selima u kojima se muž pijan vraca iz birtije u tri u jutro pa ga supruga sljedecih dana kažnjava nadmocom šutnjom, nego se može pronaci u svim palankama kao neizostavni repertoar palanačke filozofije. Također, samo ime ukazuje na obred kojim se dodaje začin moci tamo gdje se se ne može opustiti u svjetovnim užicima i pritom proci nekažnjeno.