Imena se u Aljmašu tvore na vrlo osobit način. Čak i muška imena obavezno završavaju kratkosilaznim a. Često je granica između imena i nadimka sasvim izbrisana. Nitko ne zna kako se zaista zove onaj Švila.

Tako će se gospodin koji se zove Slavko, a završio je školu za slastičara, zvati Slasla. Da je kojim slučajem JFK bio Aljmaščan, babe bi ga na ulici pitale: -Čijis ti? A on bi im odgovarao: ‑Kenedin. Zato jer bi mu oca u selu zvali Keneda. Po ocu. Lingvisti kažu da je ova tvorba zapravo u službi augmentativa.

Primjeri jednostavnijih imena: Mȉka, Jȍza, Máta, Stipa

Sufiksi

Osim već spomenutog sufiksa ‑in postoje i ovi:

• -ina, ‑ova Ovi i slični prefiksi služe nam za identifikaciju supruge. Pošto u selu ima tko zna koliko Ana i Marija, potrebno nam je više odrednica kako bi znali o kojoj to točno Mari ili Ani govorimo. U tu svrhu, ukoliko je Ana ili Marija udana, koristit ćemo ime ili prezime muža pa će uvijek biti jasno govorimo li o Mari Stipinoj ili Mari Solterovoj.
• …

Prefiksi

Prefiksi se, naravno, meću pred skraćena imena ili nadimke. Izgovaraju se u jednom dahu sa vlastitim imenom.

• čika- Ovaj prefiks upotrebljavamo za stariju gospodu koja su nam u daljnjem rodu, ili ih dobro poznajemo od djetinjstva. Primjeri: čika-Joza, čika-Mata
• majka- Prefiks za prabake i ponekad za bake. Primjeri: majka-Stana, majka-Ana
• deda- Prefiks jedino i samo za djedove. Primjeri deda-Tuna, deda-Pera